Najveći izazovi poljoprivrede

Svijet se mijenja. Okoliš se mijenja. Sve je više ljudi na zemlji, dok s druge strane, sve je manje obradivih površina. Urbanizacija čini svoje – građevine niču na sve strane, površine se uređuju za ‘urbani’ stil života, a obradivih površina na kojima se može proizvoditi hrana za sve veći broj stanovništva je sve manje.

Prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), predviđa se da će do 2050. na Zemlji živjeti oko 9,6 milijardi ljudi, što znači da će poljoprivrednici morati proizvesti puno više hrane nego što je potrebno danas.

Upravo taj porast svjetske populacije, već spomenuta urbanizacija, ali i promjene preferencija potrošača čine glavne izazove poljoprivrede danas. Nikako tu ne smijemo zaboraviti spomenuti i sve veći broj štetnika i bolesti koje napadaju današnje biljke.

Zašto su biljke danas bolesnije?

Kroz stoljeća rada na biljkama, mijenjale su se genetske osobine biljaka jer su zahtjevi potrošača bili takvi da biljke moraju biti sve ukusnije i hranjivije za konzumaciju. Upravo zbog toga biljke više nisu toliko otporne na bolesti i štetnike kao prije. U svojim divljim oblicima, biljke su same sebe štitile od korova, štetnika i bolesti kroz vlastite toksine i gorke tvari koje sadrže u sebi. Danas to više nije tako – biljke koje se uzgajaju u velikim količinama posebice su izložene oboljenjima i štetnicima.

Postoji li rješenje za sve spomenute izazove?

Odgovor je vrlo jednostavan – održiva poljoprivreda mora biti temelj današnje, a i buduće poljoprivrede. Cilj održive poljoprivrede je zadovoljiti današnje potrebe za hranom bez istovremenog ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da odgovore na zahtjeve društva u budućnosti.

Sudionici održivog poljoprirvednog lanca nastoje u svoj posao integrirati tri glavna cilja: zdravlje tla i okoliša, ekonomsku profitabilnost te društvenu i ekonomsku jednakost.

U praksi konkretno bi to značilo sljedeće:

- poljoprivrednici, tj. uzgajivači održivu poljoprivredu prakticiraju kroz metode kojima štite tlo, smanjuju upotrebu vode i smanjuju razinu zagađenosti

- s druge strane, potrošači i trgovci održivost poljoprivrede prakticiraju kroz potražnju za hranom koja nosi određene vrijednosti – uzgaja se metodama koje najbolje štite okoliš ili koja jača domaće gospodarstvo

- istraživači, pak, kombiniraju biologiju, ekonomiju, inženjerstvo, kemiju i druge znanosti kako bi pronašli nove metode i načine održive poljoprivrede

Sve u svemu, održiva poljoprivreda nije samo skup praksi; to je proces suradnje svih sudionika poljoprivrednog lanca u kojem se ponekad moraju potisnuti vlastiti interesi pojedinog poljoprivrednika ili ljudi u zajednici dok zajedno rade na rješavanju složenih problema o tome kako uzgajati najkvalitetniju hranu uz najpametnije korištenje raspoloživih resursa i maksimalnu zaštitu okoliša.